Hladnokrvnost
Poznatom revolucionaru, bliskom Titovom saborcu i narodnom heroju Ugljesi Danilovicu posebno se urezao u sjecanje jedan sustret sa Titom iz vremena ilegalnog rada:
- Pocetkom 1940 godine Tito me pozvao u zagreb da podnesem izvjestaj o radu i stanju u KPJ na podrucju Bosne i Hercegovine. S njim sam se sastao u maloj vili na Tuskancu, koju se za potrebe ilegalnog partijskog rada bio iznajmio na ime kanadskog inzinjera Mekasa. Nakon izvjesnog vremena, Tito je predlozio da prosetamo oko Tuskanca i nastavimo razgovor setajuci kroz prirodu. Poslije poduze prijatne setnje i iscrpnog razgovora, na Titovu inicijativu, svratili smo na rucak u jedan restoran, koji je imao ljetnu bastu. Dok smo se nalazili u tom objektu, Tito je, kao iskusni ilegalac, neprimjetno pratio sta se oko nas zbiva i najedanput se obratio rijecima: "Vidi, majku mu, onaj tamo za trecim stolom me hapsio 1928 godine. Malo se zaokreni da bi me bolje zaklonio. Krenucemo bez nervoze. Kad izadjemo ti malo izostani i provjeri prate li nas." Tito se posve normalno, lagano digao, poluzaokrenut, bocno i ledjima od agenata. Tako se lezerno kretao da je izgledalo kao da mene iscekuje da bismo skupa izisli. Ni ja namjerno nisam zurio. Kad smo izasli vani, polahko sam izostajao, "namjestajuci odjecu" i razmisljajuci kako da zavaram agente ako podju za nama. U takvim situacijama napete neizvjesnosti nametala su mi se, sama po sebi, razmisljanja o titovoj smjelosti da intenzivno, svestranije ilegalno djeluje u gradu, gdje je prije radio kao sindikalni funkcioner i bio, narocito medju radnicima, sire poznat; tu gdje je hapsen i gdje mu je sudjeno na cuvenom "bombaskom procesu", na kojem je otvoreno rekao da je komunist i da priznaje samo sud svoje Partije, sto je u siroj javnosti odjeknulo kao izvanredna senzacija, a komunistima je Titovo drzanje postalo uzor kako se treba drzati pred klasnim neprijateljem. Po izlasku sa robije prelazi u ilegalstvo i za njim intenzivno traga mocan policijski aparat, a on se bas tu u Zagrebu, danonocno odvazno krece, ponasajuci se tako hladnokrvno kao da ga niko ne poznaje. Tada sam se jos jednom i prakticno uvjerio koliko je Tito bio smion, ali istovremeno oprezan i vjest ilegalac. I ovoga puta je pravovremeno uocio opasnost, prije nego ga je agent prepoznao ili sta posumnjao, pa na njemu svosjtven, jednostavan nacin rijesio problem neposredne opasnosti po licnu sigurnost nas obojce.
Mi smo, doduse, tada vec bili dobro ispekli zanat ilegalnog rada. Imali smo za sobom bogato iskustvo. Pored sire podrske naroda, dosta su nam u tome pomagali uspjesno falsifikovani dokumenti i razna maskiranja. Ali u kriticnim momentima, kakvih je bilo na svakom koraku, trebalo se brzo, u tren oka, snaci i najadekvatnije reagovati, a Tito je u tome bio, tako reci, nenadmasan.
____________________________________________________
Ako uspije
Ja neznam da li ce ovaj interesantni Titov eksperiment predaje tvornica na upravu radnicima pokazati uspjesnim u djelu. On ce mozda kompliciranu organizaciju uciniti jos kompliciranijom i neorganiziranijom, s obzirom na nedostatke u tehnickom iskustvu. Medjutim, ako ovaj Titov eksperiment zaista uspije, on ce primorati sve socijalisticke partije na svijetu, da ponovo razmotre svoj stav o industrijskoj demokratiji, uzimajuci u obzir iskustva jugoslavenskih radnika.
Morgan PHILIPS, sekretar Laburisticke stranke, London, prosinac, 1950.
